za let si, dušo, stvorena...
igračka vjetrova
The Smiths
Blog
petak, studeni 17, 2006

I kada studen-dah Samoće
prostruji usred mene
pred očima stvarajući slike prošlih dana
(što nikad izblijedjeti neće)
val  bola  venama krene
paleć ugašene luči nad 
ožiljcima 
nezaraslih rana.
Tad bježim od vriska noći i
mirisa tišine
svim svojim plašljivim duhom
da ne izbrišu guste naslage prašine
nad  ovim starim ruhom.
I skrivam se, uporno,
od istinite težnje
srca i
starog grijeha
iako duša umire od čežnje
za odjecima  tvoga smijeha.
A možda si, u ovoj crnoj noći,
i ti
sam
sa svojim strahom od sjećanja,
pun želje da  Nekom  vatrom otvoriš
tajnu  riznicu osjećanja.
 




augustin @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.